Kad čovjeka nevolja snađe, Gospodaru svome se moli, Njemu se obraća, a onda, pošto mu Allah milost svoju daruje, zaboravi Onoga kome se prije molio, i druge Njemu jednakim smatra, da bi s puta Njegova na stranputicu odvodio. Reci: "Uživaj neko vrijeme u nevjerovanju svome, bićeš, sigurno, stanovnik u vatri!"

I kad čovjeka dotakne nevolja, priziva Gospodara svog, obraćajući se Njemu. Potom, kad mu podari blagodat od Sebe, zaboravi ono za što Ga je prizivao ranije, i postavlja Allahu jednake da bi zavodio s puta Njegovog. Reci: "Uživaj malo u nevjerovanju svom, uistinu si ti od stanovnika vatre."